Prvo čitanje – Mudr 2, 12. 17-20
Prvo čitanje odlomak je iz glave koja je najogorčeniji tekst u Bibliji o progonu pravednika. Umišljeni bezbožnik bezočnim i odveć naivnim, materijalističkim, izazovom dodaje i uvrede i nasilje pravedniku. Pravednik je siromah, obespravljen, ali Bogu i njegovu Zakonu ostaje vjeran. Njegovo ponašanje i posvemašnje predanje u Boga razjaruje bezbožnika. Krepost uvijek izaziva zavist i progonstvo. Već filozof Platon veli: “Pravednika će drugi bičevati, mučiti, baciti u klade, izvadit će mu oči, naposljetku, pošto ga izmuče svakakvim mukama, nabit će ga na kolac.” Ovo opće iskustvo povezano s proročkim tekstovima o Sluzi Jahvinom pozadina je Isusova navještaja muke i uskrsnuća. Patnja i smrt ne mogu uništiti nadu u život.
Drugo čitanje – Jak 3, 16 – 4, 3
Drugo čitanje donosi značajnu riječ Jakova: suprotstavlja pravu mudrost lažnoj, razotkriva lažnu svjetsku mudrost i neumorno ju raskrinkava. Mudrost svijeta je tjelesna, zemaljska, đavolska. Prava mudrost je odozgo, evanđeoska, vazmena. Korijen lažne mudrosti je podijeljeno, nevjerno srce, odakle izviru požuda, zavist, mržnja. Prava mudrost je srce otvoreno, spremno, poučljivo, vjerno. To je plodno tlo, na kojem može Riječ klijati, rasti, sazrijeti. Dolazi odozgo, plod je osobnog obraćenja, Božji je dar. Sastoji se u podlaganju Bogu, hodanju prema njemu, u čišćenju i priznanju vlastite bijede. Tako se u nama dvije ljubavi bore za prevlast: ljubav prema svijetu i ljubav prema Bogu. I primirja nema, dok ne pobjedi jedna ili druga.
Evanđelje – Mk 9, 30-37
Evanđelje donosi drugi navještaj muke i uskrsnuća. Isus prolazi Galilejom, kao posljednji opraštaj s okolišem njegova djelovanja. Posvećuje se pouci svojih učenika. Jače osvjetljava navještaj muke i uskrsnuća. David, nakon popisa pučanstva, priznaje krivnju i Bog mu preko proroka nudi da izabere kaznu. On izabere onu koja dolazi od Gospodina, jer pasti u ruke Jahvine je lakše, jer je “veliko njegove milosrđe”. Ljudi su više nepravedni i bezdušni.
Učenici ne razumiju Isusova govora, i ne usuđuju ga se pitati, a putem tiho, da ih Isus ne čuje razgovaraju o prvim mjestima u kraljevstvu. Oni su čvrsto uvjereni da dolazi zemaljsko kraljevstvo u kojem će neki biti prvi i vodeći. Kad su došli u Kafarnaum, u kući (simbol Crkve), Isus sjede, znak da im ima nešto veoma važno reći. On im kaže: “Ako tko želi biti prvi, neka bude od svih posljednji i svima poslužitelj.”
I uzme dijete, postavi ga posred njih, zagrli ga i reče im: “Tko god ovakvo dijete primi u moje ime, mene prima. A tko mene prima, ne prima mene, nego onoga koji me posla.”
Dijete koje Isus uzima, nije dijete u našem smislu riječi – neki idol obitelji, niti predočen zbog njegove malodobnosti, još manje zbog njegove nevinosti. Dijete koje Isus uzima je onakvo kako se vidi u tolikim arapskim naseljima i drugdje i danas: gladno, golo, prljavo. Dijete je postavljeno kao uzor, što je golo, gladno, žedno, bolesno, utamničeno… Isus se poistovjećuje s takvom vrstom ljudi. I jauk pravednika Starog zavjeta nalazi u Isusu svoje upotpunjenje u trpljenju i poniženju, u smrti na križu, poistovjećujući se tako sa svim patnicima svijeta.
ČITANJA
——————————————————————–
Priopćenje o reformi kanonskog postupka za parnice proglašenja ništavosti ženidbe u Zakoniku kanonskog prava
Dragi vjernici, poštovane stranke u postupku pri Međubiskupijskim sudovima u Zagrebu.
Dana 8. rujna 2015. papa Franjo proglasio je dva motuproprija kojima je reformirao kanonski postupak za parnice proglašenja ništavosti ženidbe. Motuproprijem Mitis Iudex Dominus Iesus učinjena je reforma Zakonika kanonskog prava koji vrijedi za vjernike latinskog obreda, a motuproprijem Mitis et misericors Iesus, učinjena je reforma Zakonika kanona istočnih Crkava koji vrijedi za vjernike istočnih obreda.
Za vjernike i stranke u postupku na koje bi se mogle odnositi proglašene odredbe donosimo dva najvažnija naglaska iz motuproprija Mitis Iudex Dominus Iesus.
1. Parnice ništavosti ženidbe i dalje će biti vođene „sudskim, a ne administrativnim putem“, kako bi se u najvišem stupnju zaštitila istina o svetom vezu. Radi ubrzavanja postupka bit će dovoljna samo jedna izvršna presuda u prilog ništavosti ženidbe, dakle više neće biti potrebne dvije istovjetne odluke.
U slučaju kada biskup ne može ustanoviti zborni sud u svojoj biskupiji, vođenje parnica može povjeriti sucu pojedincu, koji i dalje mora biti klerik, a naglašava se da je biskup sudac među vjernicima koji su mu povjereni. Otud proizlazi potreba, kako u velikim tako i u malim biskupijama, da biskup osobno pruži znak obnove crkvenih struktura i svoju sudsku službu u ženidbenim pitanjima ne prepusti posve drugim uredima u kuriji.
2. Osim postojećeg postupka na temelju isprave uvodi se i kraći postupak u slučajevima u kojima posebno očiti argumenti govore u prilog ništavosti ženidbe, npr. kada proglašenje ništavosti ženidbe traže oba ženidbena druga ili jedan ženidbeni drug uz pristanak drugog, i ako je riječ o takvim okolnostima činjenica i osoba, koje su podržane svjedočanstvima i dokumentima, koji ne zahtijevaju istraživanje ili pomnije ispitivanje, te se ništavost ženidbe čini očitom.
Kako bi se u ovom skraćenom postupku zaštitilo načelo nerazrješivosti ženidbe, biskup će biti sudac kao „jamstvo katoličkog jedinstva u vjeri i stezi“.
Sve ostale promjene odredbi specifično su stručne, procesno-pravne naravi i odnose se ponajviše na zadaće dijecezanskog biskupa ili službenika pravde.
Reforma se kanonskog postupka odnosi samo na procesno kanonsko pravo, a ne na supstantivno ženidbeno pravo. Stoga obavještavamo pastire, savjetnike i vjernike da se proglašenim odredbama ne uvode neki novi kanonski razlozi ništavosti ženidbe nego se samo djelomično reformiraju odredbe koje se trebaju obdržavati na biskupijskim i međubiskupijskim sudovima u vođenju parnica ništavosti ženidbe.
Proglašenim odredbama ni na koji način ne zadire se u bit parnice za proglašenje ništavosti ženidbe, tj. i dalje je za prihvaćanje tužbe i vođenje parnice potrebno da postoji pravni temelj (kanonski razlog ništavosti ženidbe u trenutku davanja i primanja ženidbene privole) obrazložen i bar općenito potkrijepljen dokazima, stranka pak koja podnosi tužbu ima teret dokazivanja, a presuda, odnosno stjecanje moralne sigurnosti o ništavosti ženidbe, mora počivati isključivo na spisima i dokazima.
Reforma će pridonijeti da parnice za proglašenje ništavosti ženidbe traju nešto kraće, osobito u slučaju kad će se moći primijeniti skraćeni postupak. U hrvatskim okolnostima reformom će se s jedne strane rasteretiti rad prizivnih sudova, ali će s druge strane sudovi prvog stupnja trebati biti oprezniji u utvrđivanju istine o nerazrješivosti ženidbe koja proizlazi iz Isusova nauka, a na što je više puta upozorio Benedikt XVI. u nagovorima službenicima pravde suda Rimske rote.
Odredbe iz motuproprija počet će se primjenjivati od 8. prosinca 2015. godine.
Ovim putem obavještavamo stranke u postupku, na koje će se primjenjivati proglašene odredbe, da će tijekom sudskog postupka o svemu biti pravovremeno obavještene.
Isto tako obavještavamo sve zainteresirane da će Međubiskupijski sudovi u Zagrebu uskoro objaviti i cjeloviti tekst oba motuproprija u svrhu upoznavanja s novim kanonskim propisima.
Zagreb, 8. rujna 2015.
dr. Josip Šalković,
sudski vikar
