Vrijeme korizme je vrijeme posta, molitve i žrtve, vrijeme predanja u Božju volju. Bogu ostati vjeran, izvršiti njegovu volju i kad traži i najveću žrtvu, izvor je blagoslova.
Prvo čitanje (Post 22, 1-2. 9a. 10-13. 15-18)
Prvo čitanje kao i Evanđelje vodi nas na brdo. U prvom čitanju brdo je Morija (brijeg Amorejaca), u predaji simbolično brdo Hrama. “Uzmi svog sina, jedinca svoga Izaka koga ljubiš…” Teška zapovijed. Kao da Bog sebi proturječi, ruši svoja obećanja. Ali poslušnost je vrjednija od žrtve. Svjestan je da obećanje ne ovisi o Izaku, nego o Bogu. Ljubi Boga više nego svoje dijete. Spreman je žrtvovati sina obećanja Božjoj volji. Otac vjere, prijatelj Božji, kreće sa sinom prema brdu. Tri dana šutnje Boga nakon njegove teške zapovijedi. I dolazi do žrtvenog čina kojeg zaustavlja Jahvin Anđeo, sam Bog, i daje Abrahamu veliko obećanje: blagoslov će biti za sve narode.
Abraham se mora odreći očinstva i osloniti se samo na Božju riječ. Riječ Božja ruši njegovo očinstvo, da primi sina obećanja. Ne možemo plodove Božje ljubavi uživati prije nego u dubini svojeg bića ne iskusimo podvojenost i žrtve, razvlašćenjem svoga “ja” i oslonimo se samo na Boga i njegovu riječ.
Drugo čitanje (Rim 8,31b-34)
Drugo čitanje je himan Božjoj ljubavi. Kršćani su progonjeni, optuženi pred samim Bogom, kao Job. Apostol veli: Tko će nas optužiti? Bog? Ali on je dao Sina svoga. Sotona koji tuži? Bog čovjeka ljubi iako ne zaslužuje toliku ljubav. Krist? Ta zar može osuditi on koji je za nas umro! Bog koji je u kritičkim situacijama podizao suce i kraljeve da spasi svoj narod, u posljednjim vremenima dao nam je Sina koji svojom smrću i uskrsnućem postaje Spasiteljem. Božju ljubav ništa ne može osujetiti, ništa slomiti. Stoga nema životnih prilika u kojima bi vjernik morao biti tjeskoban, kolebati u vjeri i gubiti predanje u Božju vjernost. To je uvjerenje Pavlove zajednice, to mora biti i naše.
Evanđelje (Mk 9, 2-10)
Evanđelje nas vodi na brdo Preobraženja – Tabor. Isus je jasno najavio svoju smrt i uskrsnuće, Petar smatra da moćno i slavno kraljevstvo, koje proroci navješćuju, ne može doći kroz patnju i smrt (Mk 8, 31-33). Krist želi da svjedoci muke i uskrsnuća dožive unaprijed vazmeno otajstvo, slavno i božansko otajstvo što se skriva u tom ljudskom liku. Na Isusovu krštenju, u Preobraženju i u Vazmu objave su odlučne i snažne, i razotkrivaju nam površinu postojanja i osobe Isusa iz Nazareta, na izgled obična i skromna čovjeka.
Petar reče Isusu: “Učitelju, dobro nam je ovdje…” Petar želi odmah uživati mir i radost uskrsnuća, brišući tamni i patnički hod; Božju šutnju i smrt. U tom pitanju prepoznajemo sebe: To smo mi: želimo odmah konačno svjetlo i mir, ući u nebeski Jeruzalem. Evanđelist kaže za Petra: “Nije znao što kaže!”. Nema puta do slave bez patnje, bez križa, bez Božje šutnje.
Otac kao na krštenju progovara: “Ovo je Sin moj, Ljubljeni! Slušajte ga!” Na krštenju je riječ upravljena Isusu, ovdje učenicima i svima nama. Moramo slušati Isusa i kad nam govori o svojoj patnji i smrti koje nas uvode u slavu uskrsnuća i preobraženje.
