Prve nedjelje poslije Božića slavi se SVETA OBITELJ: Isusa, Marije i Josipa. Blagdan Svete obitelji izvrsno se uklapa u svetkovanje Božića. Božić je obiteljski blagdan u najizvrsnijem smislu. U središtu naše božićne vjere stoji Isus Krist, Sin Božji utjelovljeni. Dakle, na početku kršćanstva, postoji jedna obitelj, koju Biblija ne opisuje u njezinim socijalnim dimenzijama, već nam prvo želi reći da iz nje dolazi spasitelj. Taj blagdan spada u povijest spasenja. To je bio Božji put stvaranja i otkupljenja. Današnji blagdan stavlja obitelj u odnos prema Bogu.
Isus, Marija i Josip su sveti! Oni su sveti, jer su potpuno okrenuti Bogu, otvoreni za ostvarenje njegove volje, osobno zauzeti za dobro. Ovaj blagdan pred nama je danas kao izazov i poziv na svetost i na hrabrost.
Prvo čitanje (Sir 3,2-6. 12-14)
Za liturgiju Svete obitelji, odabran je odlomak iz Knjige Sirahove, iz poglavlja 3., „Dužnosti prema roditeljima.“ U odabranom odlomku za ovu nedjelju, riječ je o važnosti poštivanja djece prema roditeljima. To je zapravo produženi komentar četvrte Božje zapovijedi Dekaloga (deset zapovijedi): Poštuj oca svoga i majku svoju da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji!
Djeca se smatraju Božjim blagoslovom. Djeca trebaju poštivati svoje roditelje – to zahtijeva Bog, Otac: „Tko poštuje oca, okajava grijehe svoje i tko časti majku svoju, sabire blago.“ Sabire dakle, ‘blago’ za život ovdje na zemlji, ali i za život vječni. „Tko časti oca svojega, dugo će živjeti; tko čini radost majci svojoj, sluša Gospodina.“ Poslušnost koju činimo ocu i majci svojoj, činimo i Gospodinu – Ocu Stvoritelju. Sirah se zauzima osobito za stare roditelje – stare i nemoćne.
Cijeli je odlomak usmjeren na poštivanje koje sin duguje ocu. Tu su svakako uklopljene i kćerka i majka. Poštivanje oca i majke zemaljske, isto je što i poštivanje Oca nebeskoga: „Jer, ne zaboravlja se milost prema ocu, već se uračunava u oprost grijeha.“ A, to poštivanje, ljubav i milost, sinova i kćeri prema svojim roditeljima, Bog, Otac, ne zaboravlja, nego uzima u oprost naših grijeha.
Drugo čitanje (Kol 3, 12-21)
U odlomku je riječ o kršćanskoj zajednici kao o Božjoj obitelji i o pravilima postupanja unutar nje. Autor teksta poslanice govori o vrlinama koje bi trebale dolaziti do izražaja kod kršćana koji su prihvaćanjem vjere u evanđelje Isusa Krista postali novi ljudi. Govori im o oprostu. Kao što je Gospodin njima oprostio i oni trebaju oprostiti drugima. A zatim im kaže: „A povrh svega – je ljubav!“ „Novi ljudi,“ dakle, trebaju rasti u međusobnoj ljubavi koja ujedinjuje, prožima i daje vrijednost svim ostalim vrlinama. Ljubav je „vez savršenstva.“
Ljubav je zapravo ‘sredstvo’ jedinstva Crkve, važnija od svih ostalih darova. Zatim pisac govori o miru: „I mir Kristov neka upravlja srcima vašim.“ A, Kristov mir u srcima našim donosi nam radost življenja. Sve navedene vrline omogućuju ispravan način ostvarivanja dobrih međuljudskih odnosa unutar obitelji. Muževima i ženama pisac preporučuje međusobno poštivanje, praštanje, gajenje svega u sebi što je dobro za vrijeme u kojem žive. Takva obitelj slika je odnosa Krista i Crkve.
Evanđelje (Lk 2, 22-40)
U liturgijskoj godini B Evanđelje po Luki prikazuje svetu Obitelj Isusovu koja živi u izvršavanju Zakona Božjega.
Iako ta nazaretska Obitelj na prvi pogled izgleda kao i svaka druga ljudska obitelj, ipak ona u sebi krije tajnu velikoga otajstva, tajnu Bogočovjeka. Dijete Isus kojega Marija i Josip prema Mojsijevu Zakonu prikazuju Gospodinu nije jedno obično židovsko dijete, već sami Sin Božji, Svetac i pomazanik Božji. On je Otkupitelj i Spasitelj svijeta kako to samo Njegovo ime govori. U tome Djetetu Marije iz Nazareta povijest ljudskoga roda dobiva novi smisao.
Starac Šimun, pravedan i bogobojazan čovjek, koji je već dugo godina očekivao utjehu Izraela, rasvijetljen Duhom Svetim, prepoznao je u Djetetu Isusu dugo očekivanog Spasitelja svojega naroda.
Duh Sveti koji je prebivao nad tim pravednim i bogobojaznim starcem, otkrio je i Mariji Majci Isusovoj, da će i njoj mač boli probosti dušu jer to njeno Dijete je postavljeno za znak osporavan na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i kao svjetlost Božja na prosvjetljenje svih naroda da se razotkriju namisli mnogih srdaca.
Isus kao Bog bit će dakle znak razlučivanja u povijesti ljudskoga roda: za jedne će On biti stijena, čvrsti oslonac – hridina na kojem će oni graditi kuću svojega opstanka, kuću života, a za druge opet bit će kamen spoticanja preko kojeg će oholi i bezbožnici pasti u propast vječne smrti.
Kad su Marija i Josip obavili sve prema Zakonu Gospodnjem u jeruzalemskom hramu, vratili su se u Galileju, u svoj grad Nazaret, i tu je Dijete Isus »raslo, jačalo i napunjalo se mudrosti i milost je Božja bila na njemu« (Lk 2,40).
Sveta Obitelj iz Nazareta govori nam koje su to vrijednosti, kreposti i vrline koje trebaju krasiti svaku našu kršćansku obitelj, a to su ljubav prema Bogu i čovjeku, darivanje jednih drugima, požrtvovnost, čistoća, poštivanje života, rad, ozbiljnost, veselje, radost i mir.
