Riječju Došašće prevodi se latinski liturgijski izraz adventus – dolazak. Označava četiri liturgijska tjedna prije Božića u kojima se Crkva priprema za slavlje rođenja Krista dok istovremeno iščekuje njegov drugi dolazak.
Došašće je vrijeme u crkvenoj godini kada se kršćani intenzivnije pripremaju za svetkovine Božića i Bogojavljenja. To je istodobno vrijeme očekivanja Kristova dolaska na kraju vremena – Sudnji dan. Počinje nedjeljom koja pada između 27. studenog i 3. prosinca te obuhvaća tri tjedna i dane između četvrte nedjelje Došašća i samog Božića.
Kroz Došašće svećenici nose ljubičaste misnice čime se naglašuje tema pokore. Vjernici bi trebali otići na ispovijed tijekom vremena Došašća, kako bi se pripremili za dolazak Krista, jer se ne može slaviti rođenje onoga ”koji je svojom mukom i križem otkupio ljudske grijehe” a da se ne priznaju i ispovjede grijesi u vlastitom životu.
U Došašću nam je dano da iskusimo čežnju starozavjetnih vjernika za Spasiteljem, za obećanim Mesijom ali nam je također dano da iskusimo ljepotu blagoslova koji je na nas došao po Spasitelju. Kroz cijelo Došašće provlači se tiha radost nadanja.
No, Došašće je i pokorničko vrijeme jer nam se pred oči stavlja i onaj drugi dolazak koji moramo dočekati budni i spremni jer Krist dolazi kao sudac koji će svakome suditi po njegovim djelima. Stoga je vrijeme iščekivanja ujedno i vrijeme koje nam je darovano da okajemo svoje grijehe i da činimo djela pokore, kako ne bi strepili od toga drugog dolaska, već ga iščekivali u miru i radosti. Tako su ova dva dolaska isprepletena a Crkva nam pred oči stavlja Betlehemsko djetešce kako bi u nama osvijestila da je to dijete došlo da nas spasi od propasti i suda.
Prvu nedjelju Došašća karakterizira ponovni Kristov dolazak, drugu i treću osoba Ivana Krstitelja a četvrta predstavlja Mariju, Djevicu i Majku, koja je rodila Krista.
——————————————————————
DRUGA NEDJELJA DOŠAŠĆA (B)
Prvo čitanje (Iz 40, 1-5. 9-11)
Pripravite put Gospodinu!
U ovonedjeljnom prvom čitanju Bog sam nastupa kao tješitelj, on sam hrabri svoj narod. Ropstvo naroda je okončano i priprema se novi Izlazak, pod Božjim vodstvom. Prorok Izaija kaže, Glas viče: „Pripravite put Gospodnji u pustinji, poravnajte u stepi stazu Bogu našemu!…što je krivudavo (neravno) neka se izravna, što je hrapavo neka se izgladi!“ Prorok ostavlja neimenovan ovaj „glas“ koji se pokorava odredbi Boga. Evanđelisti su (usp. Mt 3,3; Iv 1,23), „Glas onoga koji viče u pustinji,“ primijenili na osobu Ivana Krstitelja koji je naviještao skori dolazak Mesije. Izaija najavljuje da će porobljeni i poniženi narod doživjeti svoje oslobođenje, utjehu i radost. Gradit će (novi) put svome Bogu koji je tako nježan, poput pastira što skuplja, nosi u naručju i daje počinak ovcama svojim.
Drugo čitanje (2 Pt 3, 8-14)
Iščekujemo nova nebesa i zemlju novu.
Druga Petrova Poslanica govori o Gospodinovu dolasku i kaže da ne treba sumnjati u to, nego strpljivo čekati. Božje vrijeme ne mjeri se ljudskim mjerama vremena. Božje odlaganje njegova konačnog zahvata i njegova strpljivost, proizlazi iz njegove želje da se svi ljudi obrate, da stignu do spasenja. Vjernik se ne smije prepustiti lošem životu i okrenuti se od Boga, jer Dan će Gospodnji – Dan njegova dolaska i dan Suda, doći iznenada. Samo vjernička svetost ubrzava ponovni Gospodinov dolazak. Kristov ponovni dolazak, to je konačno spasenje vjernika i početak života u „novim nebesima i zemlji novoj, gdje prebiva pravednost i mir.“
Evanđelje (Mk 1,1-8)
Poravnite staze Gospodnje.
Druga i treća adventska nedjelja posvećene su liku Ivana Kristitelja. Ove nedjelje čitamo sam početak Markova evanđelja. Odmah nakon prve rečenice – u njoj najavljuje Evanđelje o Isusu, koji je Krist i Sin Božji – Marko piše o Ivanu Krstitelju. Predstavlja ga kao ”glas” koji ”viče u pustinji”: „Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze!“ Evanđelje u Ivanu vidi ispunjenje Izaijina proroštva o Mesijinom preteči.
Ivan je u pustinji živio isposničkim životom. Na rijeci Jordanu je krštavao i propovijedao ”krst obraćenja na otpuštenje grijeha”. Mnogi – sva judejska zemlja i svi Jeruzalemci – dolazili su k njemu u pustinju u pokorničkom raspoloženju. Naviještao je da iza njega dolazi jači od njega, komu on nije dostojan odriješiti obuće na nogama. On će krstiti Duhom Svetim.
Ivan predstavlja istinskog čovjeka. On se nada, naviješta i svjedoči novi Božji svijet. Svoj život je potpuno oslonio na susret s Bogom. Pokora i molitva ga čine slobodnim da može tako živjeti – da može nadvladati sve što ga u tome priječi. Ivan je sposoban prepoznati zlo, oduprijeti mu se i ukazivati drugima na nj.
