Ovonedjeljna čitanja govore o tome koliko mudrost Božja nadilazi naše ljudske kategorije vrijednosti i prosudbe.
Prvo čitanje Iz 55, 6-9
Misli vaše nisu moje misli.
Prorok Izaija potiče svoj narod u babilonskom sužanjstvu da aktivno traži Gospodina. Prorok zove braću i sestre da traže Boga dok se može naći te da ga zazivaju dok je blizu. Izraelci u sužanjstvu mislili su da je Bog ostao u Hramu. Poticajom prorok javlja da je Bog sa svojim narodom u tuđini te da ga vjernici mogu naći i u tuđoj zemlji. Bog jest blizu. Vjernici ga mogu i trebaju zvati. On vidi i čuje. Bog, koji vidi i čuje, traži da “bezbožnik put svoj ostavi, a zlikovac naume svoje”. Moralni život treba biti usklađen s vjerom u Boga.
Bog nadilazi ljudski način razmišljanja i djelovanja, drukčiji je od materijalnog svijeta koji je stvorio. Kao što je nebo visoko nad zemljom tako su misli Božje iznad ljudskih misli i postupci Božji iznad ljudskih postupaka.
Odlomak ove prorokove propovijedi u današnjoj liturgiji služi kao priprava za evanđelje. Različitost Božjih misli i pothvata od ljudskih iz ove propovijedi pripravlja nas na pouku prispodobe o radnicima jedanaestog sata.
Drugo čitanje Fil 1, 20c-24.27a
Meni je živjeti Krist.
Sveti Pavao nam pokazuje duh istinske kršćanske službe. Kao što je na slobodi služeći se tijelom slavio Krista navješćujući njegovo evanđelje, tako i u zatvoru slavi Krista trpeći za evanđelje. U Kristu vidi smisao svojega života, bez obzira što mu se događalo u zemaljskom proputovanju. Propovijedanje Evanđelja Pavlu je značilo isto što i postizanje toliko žuđenog cilja, svog konačnog sjedinjenja s Gospodinom. Sve nas ovo apostolovo življenje i djelovanje najljepše pripravlja da shvatimo smisao Isusove pouke u prispodobi s radnicima u vinogradu. Nije važno dokle ćemo slaviti Krista u svojem tijelu, niti je važan rok i način smrti kojom ćemo učiniti to isto. Jedino je važno živjeti i vladati se dostojno Kristova Evanđelja.
Evanđelje Mt 20, 1-16a
Zar je oko tvoje zlo što sam ja dobar?
Matejevo Evanđelje pred nas stavlja prispodobu koja pokazuje razliku između naših spontanih prosudbi i Božjih putova. Ako ćemo učiniti više, kao i rani radnici u vinogradu, naša prirodna reakcija je da zahtijevamo više za sebe nego za nekoga koji rade manje. Prispodoba nas podsjeća da je služba u Božjem vinogradu nesebična . Božja je volja i mudrost da spasi sve one koji žele raditi, a to bi trebala biti i naša namjera. Naš rad, ako je doista učinjen zbog ljubavi prema Bogu i za spas drugih, bit će nagrađen ulaskom u kraljevstvo nebesko. To je naša plaća.