Zajedno sa svom Crkvom, kao i na dan prvih Duhova, moli se i Marija, Majka Isusova i Majka Crkve. Marijina prisutnost u molitvi s apostolima i prvim učenicima u dvorani Posljednje Večere na dan prvih Duhova služi baš zato da upozori na tu intimnu vezu između Isusova rođenja i rođenja Crkve. Na križu Isus govori učeniku: “Evo ti majke”, a majci govori: “Evo ti sina”. Tim riječima Marija ne samo da je majka Isusu, nego također postaje majkom svima nama. Marija nije samo majka glave Crkve, već i majka svim udovima Crkve, pa tako i nama. Na molbu pokojnog kardinala Kuharića, Kongregacija za bogoštovlje 1979. g. određuje da se u svim biskupijama na teritoriju bivše Jugoslavije blagdan Marije Majke Crkve slavi u ponedjeljak po Duhovima.
Marija je Ona koja okuplja Crkvu, Ona oko koje se Crkva okuplja i Ona koja Crkvu zagovara kod Njezina Sina. Marija je u punom smislu Majka Crkve. Dajući svoju Majku da bude Majka Crkve nakon Njegova odlaska na Nebo i silaska Duha Svetoga, Isus nas prepušta Majci, koja nam je sada Zagovornica i Posrednica.
SVETKOVINA PRESVETOG TROJSTVA
Presveto Trojstvo temeljna je tajna naše vjere – postoji samo jedan Bog, a u njemu tri božanske osobe.
U cijeloj su prirodi vidljivi tragovi Boga Stvoritelja. Svako nam biće svjedoči da postoji Bog i da je ono Njegovo stvorenje, djelo Njegovih ruku. A da je božanska bit u trima osobama, to ne možemo vidjeti ili pročitati iz stvorenja. Tu tajnu objavio nam je sam Bog Otac po svome Sinu, koji je druga božanska osoba i koji nam se pojavio u obličju čovjeka. Po objavi nam je poznato da među osobama nema razlike u dostojanstvu i savršenosti. Sve tri osobe na isti su način Bog. Nije jedna više, a druga manje Bog, a ipak se jedna od druge razlikuju.
Prvu „osobu“, koja je bez početka i porijekla, promatramo kao davaoca života svemu što postoji. Ta osoba s pravom nosi ime „Otac“ i ona to jest. Od nje potječe svako očinstvo na nebu i na zemlji. On je prisutnost u sebi i poznaje sebe u svoj svojoj punini, a sebe izriče u svojoj osobnoj Riječi, a ta je Riječ njegov Sin. Otac u svomu Sinu gleda odraz samoga sebe i daruje mu svu svoju ljubav. Istim intenzitetom Sin uzvraća svoju ljubav Ocu. „Abba, dobri oče!“, to je njegov usklik, zov koji izvire iz srca Sina. To je međusobno darivanje Oca i Sina u ljubavi, a ta ljubav opet je osoba – treća božanska osoba – Duh Sveti.
Slaveći ovu svetkovinu prihvaćamo važnost zajedništva u životu Boga i ljudi. Bog je Bog zato što se dariva u ljubavi unutar Tri Božanske Osobe: Oca i Sina i Duha Svetoga i prema van stvarajući druga bića te puštajući ljude u svoje Božansko zajedništvo. Tako i mi postajemo više ljudi, ako se iskreno darivamo u ljubavi Bogu i ljudima.
Svetkovinu Presvetoga Trojstva u liturgiju sveopće Crkve uveo je Papa Ivan XXII. 1334. god., za vrijeme avinjonskog sužanjstva Time je dao poticaj da jednom u liturgijskoj godini svjesnije slavimo ono što je prisutno u svakoj našoj misli: vjernički pristup Ocu po Sinu snagom Duha Svetoga te udio na životu otajstvenog Boga kako nam ga je objavio Gospodin Isus. Naš udio na Božjem životu počinje u toku zemaljskog proputovanja i nastavlja se i nakon fizičke smrti.
