Posljednji tjedan korizme i posljednji tjedan Isusova djelovanja naziva se Veliki ili Sveti tjedan. Nijedan se drugi tjedan u godini tako ne zove. Velik je jer su se u njemu dogodili za nas veliki i sudbonosni događaji. Svet je jer nam donosi izvješće o smrti Božjeg Sina, njegovu spasenjskom činu kojim nas je spasio i njegovu uskrsnuću, pobjedi nad grijehom i smrću.
Posljednja tri dana ovog tjedna nazivaju se Sveto trodnevlje – od Velikog četvrtka uvečer pa do samog vazmenog bdijenja na subotu uvečer. Kroz ova specifična tri dana Crkva slavi Kristovu muku, smrt i uskrsnuće.
VELIKI ČETVRTAK
Veliki četvrtak prvi je dan svetog trodnevlja. Kao Kristovi vjernici sjećamo se dana Večere Gospodnje i Isusovog posljednjeg blagovanja židovske Pashe. Na ovaj dan Isus je ustanovio dva sakramenta: Euharistiju ili Svetu misu i Sveti ili svećenički red. Ostavio je svijetu znakove svoje trajne prisutnosti u kruhu i vinu i tako predao čitavom čovječanstvu svoje Tijelo i Krv kao polog i garanciju pobjede nad zlom, patnjom i smrću.
Na Veliki četvrtak do podne nema nigdje mise osim one koju predvodi biskup u koncelebraciji sa svećenicima iz cijele biskupije posvećuje sveta ulja.
Navečer svaka župa slavi Misu večere Gospodnje.
Misa večere Gospodnje usmjerena je na svečanost Posljednje Isusove večere. Na Posljednjoj večeri Isus je na sakramentalan način unaprijed izvršio predanje svoje žrtvene smrti i jer je stradanjem na Maslinskoj gori u pravom smislu započeo svoju muku. Ovom se misom na otajstven način slavi i obnavlja ustanovljenje Euharistije ili spomena Gospodinove Pashe po kojoj se među nama novozavjetna žrtva trajno uprisutnjuje pod sakramentalnim znakovima; tako i spomena na ustanovljenje svećeništva po kojem se na svijetu trajno uprisutnjuje Kristovo poslanje i žrtva; i ustanova Isusove nove zapovijedi ljubavi kojom nas je Krist ljubio sve do smrti.
Kad svećenik u misi zapjeva hvalospjev “Slava”, svečano zazvone sva zvona koje se nakon toga ne oglašavaju do mise vazmenog bdijenja na Veliku subotu.
Misno evanđelje govori o tome kako je Isus apostolima prao noge, kao primjer i poziv svim kršćanima na uzajamnu ljubav i služenje. Ovo pranje nogu se u mnogim crkvama i stvarno upriličuje te župnik pere noge dvanaestorici župljana.
MISNA ČITANJA VELIKOG ČETVRTKA
VELIKI PETAK
Na Veliki petak sjećamo se Isusove muke i smrti na križu. Veliki petak je jedini dan kad se ne slavi Sveta misa, nego se vjernici okupljaju na molitvene obrede. Oltar je bez križa, svijećnjaka, cvijeća i oltarnika, da se simbolizira Isusova muka i smrt, a vjernici se u crkvi okupljaju razmišljajući o Isusovoj muci. Post je obavezan na Veliki petak, za sve osobe od 18 do 60 godina. Ne jede se meso toplokrvnih životinja niti mesne prerađevine, a dopušten je jedan cjeloviti obrok.
Liturgija Velikog petka vrlo je stara i nastala je prije znaka križa i ona je posve drukčija od svih drugih liturgijskih slavlja, pa stoga ima i drukčiji početni znak, a to je znak prostracije. Služba muke i smrti našega Gospodina posve je drukčija od redovitog, te je stoga prirodno da je i početni znak drugačiji: umjesto znaka križa – znak prostracije. Liturgijska gesta prostracije izražava naš najdublji poklon i poštovanje pred tajnom smrti i otkupljenja i ujedno izražava našu duboku raspoloživost, a ne poništenje jer Isus ne želi naše poništenje nego uzdignuće, jer je on upravo i došao da nas po svojoj muci i smrti uzdigne.
Tri su dijela obreda Velikog petka : služba riječi, klanjanje križu i sveta pričest.
Služba riječi donosi nekoliko odabranih odlomaka Svetoga pisma. Evanđelje, koje se čita ili pjeva, je Muka po Ivanu. Poslije homilije slijedi sveopća molitva vrlo stara oblika, iz 4. stoljeća.
Klanjanje križu potječe iz Jeruzalema: poslužnici donose prekriveni križ koji se u tri stupnja razotkriva. Kod svakog stupnja pjeva se “Evo drvo Križa…” i odgovor zajednice “Dođite, poklonimo se!”. Pred oltarom slijedi klanjanje križu, vjernici dolaze pojedinačno poljubiti križ. Posljednji dio obreda je pričest.
OBREDNA ČITANJA VELIKOG PETKA
VELIKA SUBOTA
Velika subota dan je Kristova otpočinka u grobu. Oltar ostaje simbolično nepokriven, misa se ne slavi niti se pričešćuje. Tako Crkva ulazi u vazmeno bdijenje koje počinje u subotu navečer.
Bdijenje počinje lucenarijem ili službom svjetla.
Blagoslivlje se vatra izvan crkve, na njoj se pali uskrsna svijeća koja označava Isusa Krista uskrsloga, naše svijetlo. Unosi se u procesiji u župnu crkvu koja je u mraku. Tek unosom uskrsne svijeće u crkvu pale i vjernici svoje svijeće i pale se sva svijetla, nakon čega slijedi svečani pjevani hvalospjev uskrsnoj svijeći.
Drugi dio bdijenja je Služba riječi. Čitanja svetopisamskih tekstova, pjevanje palama, slušamo Božju riječ o stvaranju, kroz psalme hvalimo i slavimo Gospodina i njegova djela.
Slijedimo put Božjeg naroda iz ropstva u slobodu i stvaranje novoga čovjeka čiji je vrhunac Kristovo djelo. Čitanja završavaju svečanom pjesmom Slava Bogu na visini i tada se oglase orgulje, sva zvona na crkvama. Ovo je stvarni trenutak novoga čovjeka, novoga svijeta, novoga vremena – pobijeđeni su grijeh i smrt. Kršćani se pozivaju na radosno slavljenje Gospodina.
Ovo je predokus vječnosti. Poslije Službe riječi slijedi krsna služba, blagoslivlje se voda, krste se katekumeni. Vazmeno bdijenje završava euharistijom.
