Tema liturgije ove nedjelje vjera je u Božju providnost. Bogu možemo povjeriti sve svoje brige, jer njegova ljubav nikoga ne zaboravlja. To je radosna utjeha puna pouzdanja.
Prvo čitanje – Iz 49,14-15
Tebe ja zaboraviti neću!
Da svoj narod utješi, da ga učvrsti u nepokolebljivom pouzdanju u Boga, Gospodin preko proroka Izaije iznosi vrlo dirljivu usporedbu svoje ljubavi s majčinskom ljubavlju.
Teško je na svijetu naći vjerniju i nježniju ljubav od one kojom majka ljubi svoje čedo. Ono je plod njezine utrobe i zato ga ljubi kao sebe, a u potrebi i više nego sebe.
Na zemlji se može dogoditi svako zlo pa i jedno od najtežih: da majka zaboravi svoje dojenče. Pa kad bi se i to dogodilo, Bog nas sve uvjerava, a Crkva posvjedočuje da nas ljubav Božja nikada ne zaboravlja.
Drugo čitanje – 1 Kor 4,1-5
Gospodin će razotkriti nakane srdaca.
Božji poslanici, apostoli i propovjednici Evanđelja trajan su oblik očinske i majčinske brižljivosti Božje prema nama vjernicima.
Zato apostol Pavao ne dozvoljava da se kod širitelja vjere gleda ono što je ljudsko, nego što je Božje: a to je njihovo zvanje, njihova služba. Oni su Kristove sluge i upravitelji Božjih tajni.
Prema tome, evangelizatori nisu ovisni od ljudi i njihove privrženosti, nego od Boga kojemu će odgovarati da li su vjerno izvršavali povjerenu im zadaću.
Bog od nas traži da iskreno i ustrajno vjerujemo u njegovu ljubav i brigu prema nama što nam je iskazuje preko svoje Crkve i onih koje nam je On postavio za pastire naših duša.
Evanđelje – Mt 6,24-34
Ne budite zabrinuti za sutra!
U evanđelju nas Isus upozorava: „Nitko ne može služiti dvojici gospodara. Ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će za jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu.“ Nalaže nama, svojim učenicima, da najprije tražimo «Kraljevstvo i pravednost njegovu, a da će nam se «sve ostalo dodati». Da bi nam otvorio oči za istinu koju «gledamo, a ne vidimo», stavlja pred nas slike prirode koja ne brine o sebi – ptice nebeske, ljiljani u polju, trava, ali nadmašuje čovjekovu kreaciju jer iza nje stoji Tvorac. Sva je ova ljepota svjedočanstvo neizmjernog Duha koji se brine o onom što je stvorio. Pa kad se brine o onom što služi čovjeku, koliko je veća njegova briga za čovjeka koga je stvorio na svoju sliku i priliku.
Naše je da služimo Bogu, a On će se pobrinuti za sve drugo. Iskustvo je to svih koji su u životu poslušali Isusov nalog da najprije valja tražiti Kraljevstvo i pravednost Njegovu.
