Ovonedjeljna čitanja otkrivaju zapovijedi u svjetlu Kristove osobe. Ključne misli svih čitanja ove nedjelje su: bogoljublje, čovjekoljublje i čovjekova sloboda.
Prvo čitanje (Sir 15, 15-20)
Nije nikad zapovjedio nikomu da bude bezbožnik.
Već Knjiga Sirahova govori o zapovijedi kao Božjoj ponudi, a ne kao izvanjskom nametanju odrenenih pravila. Ta je Božja ponuda usmjerena prema ljudskoj slobodi: „Ako hoćeš možeš…“
Pisac polaže pažnju na ljudsku slobodu – slobodu koju mu Bog, Otac, Stvoritelj dobrovoljno daje. Pisac kaže: „Ako hoćeš, možeš držati zapovijedi, u tvojoj je moći da budeš vjeran. On (Bog) je preda te stavio vatru i vodu: za čim hoćeš pruži ruku svoju.“ Bog daje čovjeku slobodu odabira. Jer, velika je mudrost u Gospodina. On neće vjeru na silu – još manje ljubav na silu. Bog želi biti drage volje poznat i priznat, drage volje služen i ljubljen. Bog, Stvoritelj, sve unaprijed zna, sve je vidio i predvidio, ali Božje predznanje nipošto ne dira u čovjekovu slobodu Ali, čovjek mora pridonijeti svojim sudjelovanjem s Božjoj milosti, na svome putu ostvarenja, očovječenju sebe i drugih. Sirah, upravo, ističe Božje sveznanje, svemoć i svemudrost. „Oči Gospodnje počivaju na onima koji ga se boje, Gospodin zna svako djelo čovječje.“ „Bojati se Boga“ – znači: odobravati i prihvatiti dobro i ne činiti grijeh. Silno je važna odlučna riječ što stoji na kraju ovoga čitanja: nitko ne mora biti bezbožnik, niti itko ima, od Boga, dopuštenje činiti grijeh. Dakako, grijeh svjestan i sa svom odgovornošću učinjen.
Drugo čitanje (1 Kor 2, 6-10)
Bog prije vjekova predodredi mudrost za slavu našu.
Apostol Pavao je navjestitelj Božje mudrosti. Pavao suprotstavlja ljudskoj, mudrosti Mudrost Božju.
Mudrost o kojoj Pavao govori obavijena je „misterijem,“ tj. ona je dio Božjeg plana koji je na početku procesa spasenja. Ta Božja mudrost nije dostupna ljudskom istraživanju. Ali je Bog „prije vjekova“ odlučio da njegova mudrost bude „na našu slavu.“ Vrhunska Mudrost Božja jest sam Isus Krist i to Raspeti. Tu su mudrost zanemarili vladari svijeta. A dokaz je to što su raspeli Gospodina Isusa. Ta mudrost njima je bila nepoznata, ali nisu ni htjeli prihvatiti mudrost Isusa Krista Raspetoga. Bog nam po svom Duhu otkriva svoju Mudrost, otkriva nam da razumijemo Krista – unutarnjim osjećajem vjere – svojim srcem.
Evanđelje (Mt 5, 20-22a. 27-28. 33-34a. 37)
Rečeno je starima … a ja vam kažem.
U Matejevu evanđelju Isus se izražava o svom odnosu prema Starom zavjetu. Ulazi u temeljne postavke Dekaloga – Deset zapovijedi, te na sasvim nov i vrlo zahtjevan način tumači prvobitnu Božju volju. Isus unosi novost u Dekalog – i – ‘popravlja’ Mojsijev zakon. I to izravno: „Rečeno je – A ja vam kažem.“ Oštro se suprotstavlja svakom vjerskom formalizmu, vanjskom obdržavanju moralnih propisa. U zapovijedima zahtijeva angažiranje cijele čovjekove osobe, stavlja u pitanje vjernikovo srce.
Isus unosi nove ‘mjere’ u Zakon: bogoljublje i čovjekoljublje. Uz to, temeljno pitanje kršćanskog života je moral. To znači biti kršćanin po Isusovoj mjeri. Isus traži dobro ljudsko srce. Iz ljudskog srce izlazi sve – kako dobro, tako zlo. Koja će osobina prevladati u ljudskom srcu, ovisi od njegove Božje snage i Zloga koji ga stalno prati. Zato naša ljubav treba biti bez egocentrizma (sebeljublja), slična ljubavi Isusa Krista kao Dobrog pastira: to je ljubav bez proračunatosti o tome što dobivam i što gubim – obradovati drugoga!
