Kako se približava kraj liturgijske godine Crkva nam u čitanjima pruža neke odlomke Staroga i Novoga Zavjeta koji govore o svršetku vremena. Ovonedjeljna liturgija zove na obnovu naše vjere u uskrsnuće mrtvih i u život vječni.
Prvo čitanje (2 Mak 7,1-2.9-14)
Kralj svijeta uskrisit će nas na život vječni.
Sedmorica braće Židova skupa s njihovom majkom podnose mučeništvo vjerni vjeri svojih otaca i postojani u nadi u uskrsnuće od mrtvih. Osuđenici radije prihvaćaju nasilnu smrt nego izdaju djedovske vjere u Boga jedinoga, koji se objavio Izraelu i učinio ga svojim savezničkim narodom. Umiru s nadom u uskrsnuće pravednika.
Drugo čitanje (2 Sol 2,16 – 3,5)
Utvrdio vas Gospodin u svakom dobru djelu i riječi.
Ovaj odlomak Apostolova je molitva za ustrajnost vjernika i poticaj na ustrajnost. Počinje utješnom vjerskom istinom da nas je Bog uzljubio i dao nam trajno ohrabrenje i dobru nadu. Uzljubio nas je u Kristu koji je za nas umro i uskrsnuo, i ta je ljubav s Božje strane neopoziva.
Evanđelje (Lk 20, 27-38)
Bog nije Bog mrtvih, nego živih.
Saduceji, svećenici koji se smatraju nasljednicima Sadoka, velikog svećenika u Davidovo vrijeme i koji su priznavali samo prvih pet knjiga Biblije – Petoknjižje, u kojima nema govora o uskrsnuću, u današnjem evanđeoskom odlomku postavljaju Isusu vrlo lukavo pitanje, s kojim žele pobiti valjanost uskrsnuća. Pitaju o tome čija će supruga biti o uskrsnuću, nakon što su s njom u braku živjela sedmorica braće. Isus odgovara da su oni umrli i „anđelima su jednaki i sinovi su Božji, jer su sinovi uskrsnuća.“
Isus ovdje govori o prijelazu u novi svijet, svijet Božji i novi život u koji smrt neće imati pristupa. On dalje samo kaže da će čovjek biti sličan anđelima. To znači – imat će vječnu hvalu od Boga i novi identitet Djece Božje. Tu više ne postoji ljudski odnos: muž, žena, brat, djeca, nego je Bog onaj koji daruje vječni život – ponaosob.
