Liturgija ove nedjelje poziva na istinsko produbljivanje i praktično proživljavanje naše vjere.
Prvo čitanje: Hab 1, 2-3; 2, 2-4
Pravednik živi od svoje vjere.
Prorok Habakuk, koji se nije mirio s nepravdama u svome narodu, posebno s porobljivanjem malobrojnih naroda od strane moćnih susjeda, prigovara Bogu zašto podnosi sve to nasilje na zemlji. On želi da ga Bog čuje dok opisuje zlo u svijetu i da mu odgovori na njegove molitve i vapaje za narod.
I Bog zaista odgovara na te teške prorokove tužaljke govoreći da treba čitati Božju riječ i nastojati je ispuniti. A to znači živjeti od vjere. Vjera znači ne računati na sebe i na svoje sposobnosti, nego se bez pridržaja i zaista potpuno prijateljski osloniti na Boga. Takva vjera daje pravedniku snagu da unatoč zlu u svijetu vjeruje u Božje spasenje, da „čuje” i „vidi” kako ipak Bog djeluje u svijetu.
Drugo čitanje: 2Tim 1, 6-8.13-14
Ne stidi se svjedočanstva za Gospodina našega.
Druga polanica Timoteju je Pavlova duhovna oporuka, upravljena iz zatvora mladom predstojniku Crkve u Efezu. U ovom odlomku Apostol ohrabruje bojažljivog suradnika i nasljednika da snažno, s ljubavlju i razborito nastavi službu svjedočenja za Krista u državi koja kršćane proglašava ateistima zato što ne prihvaćaju religiju većine državljana.
Milosni dar Božji koji je Timotej dobio polaganjem Pavlovih ruku je stalna karizma starješinskog predvođenja zajednice. U starješinskoj službi Timotej treba neprestano imati za uzor Pavla kao misionara poganskih naroda. Ono što je Apostol pogana činio kroz tridesetak godina, činio je “u vjeri i ljubavi u Kristu Isusu” – sam je vjerovao i provodio ono što je druge poučavao.
Riječi sv. Pavla apostola, nekoć upućene Timoteju, Crkva danas upravlja nama kršćanima i očekuje da se nećemo stidjeti Isusa i za njega polagati svoje svjedočanstvo koje se uspješnije daje životom nego govorom. Nije dovoljno Evanđelje samo naviještati već treba za nj štošta pretrpjeti. To je moguće samo oslanjajući se na Božju snagu. A to znači živjeti po vjeri. Zato apostol kaže Timoteju: »Uzorom neka ti budu zdrave riječi koje si od mene čuo u vjeri i ljubavi u Kristu Isusu. Lijepi poklad čuvaj po Duhu Svetom koji prebiva u nama.« (2 tim 1,13-14). Stoga se svi mi moramo bezuvjetno čvrsto držati učenja i naviještanja Kristovih apostola i njegove Crkve.
Evanđelje: Lk 17, 5-10
O da imate vjere!
Na molbu apostola da im umnoži vjeru, Isus odgovara da je njihova dužnost djelovati iz vjere kakva im je već darovana te postupati kao vjerni sluge.
Apostoli su ljudi koji sumnjaju. Sumnja i vjera oduvijek su pratile čovjeka. Ovo je vjera za koju apostoli mole da im bude umnožena. Žele više ući u mentalitet, otvorenost i sinovstvo svoga Učitelja prema nebeskom Ocu. Vjera je promjena u srcu koji ovaj ulazak omogućuje. Ta promjena nije kvantitativna nego kvalitativna. Tom promjenom moguće je postići i ono što je čisto ljudski posve nemoguće. U vjeri je moguće reći dudu da se iščupa i presadi u more. Vjera je jedino sredstvo promjene svijeta, jer jedino njome možemo surađivati na ostvarenju Kraljevstva Božjega. Pravednik živi i živjet će od svoje vjere. Dar vjere uvijek nas smješta u okvire poslušnosti. Vjera nije moć kojom se gospodari, nego dar kojemu se služi i s kojim se služi. Snažna vjera u nama još više rađa stav ‘beskorisnih slugu’ koji sve primaju od dobroga Oca.
Kao što sluge u dobrom gospodaru gledaju prijatelja pa u svemu nastaje spremno izvršavati njegove odredbe, tako i vjernici trebaju u Bogu gledati svojega Oca u kojega se isplati imati povjerenja. Takav odnos ljudi prema Bogu je jedino pravilan. Stoga sigurno nitko ne čeka da mu Bog zahvali za svaku dužnost koju je ispunio. Ističući ovako strogo potrebu poniznosti u služenju Bogu, Isus nam kaže: »Tako i vi, kad izvršite sve što vam je naređeno, recite: ‘Beskorisne smo sluge. Učinili smo samo što smo morali učiniti!« (Lk 17,10)
MISNA ČITANJA
