Liturgijska čitanja ove nedjelje govore o potlačenima od onih koji su bogati i na vlasti. Kraj, odnosno završetak takvih odnosa vodi nas do bitnoga: Božjeg suda i presude.
Prvo čitanje (Am 6, 1. 4-7)
Razuzdani raskošnici, bit ćete prognani!
Bogatstvo i raskošan život zatvaraju srce čovjeka Bogu i ljudima. Tako je već i prorok Amos govorio kako oni koji uživaju mogu biti uzrok nevolje za druge, a i za same sebe. Proroka je osobito boljelo to što su se raskoši i uživanju predavali i oni koji su se morali zauzimati za sve potlačene i bijedne u zemlji. Stoga prorok ustaje protiv tih bezbrižnih bogataša »na Sionu« koji preko mjere iskorištavaju i izrabljuju sve ono što im je na raspolaganju i što godi njihovim osjetilima. Već sam prorokov opis njihovih gozbi pobuđuje osudu i odvratnost prema tim raskošnicima za vrijeme njihova uživanja. Oni će biti teško kažnjeni jer zaboravljaju na glad drugih ljudi koji nemaju ni jesti ni piti ni od čega živjeti. Ne samo da će nestati sve veselje raskošnih gozbi, nego neće više biti ni takvih uzvanika. Gospodin, koji se uvijek brine za sve bijedne i potlačene, on će tim grešnicima raskošno života poremetiti planove i pomrsiti putove.
Drugo čitanje (1 Tim 6, 11-16)
Čuvaj zapovijed do pojavka Gospodinova!
Pravednost prema svima i traženje Boga svjedoče o našem čvrstom prianjanju uz Kristovu poruku spasenja. Stoga nas sv. Pavao apostol poziva da vjerujemo dobar boj vjere kako bi osvojili vječni život na koji smo pozvani i radi kojega smo dužni dati lijepo svjedočanstvo Isus Kristu pred očima cijelog čovječanstva.
Svaki čovjek koji se smatra Božjim mora težiti »svim silama – kaže apostol – za pravednošću, vjerom, ljubavlju, postojanošću, blagošću.« (1 Tim 6,11). To su sve kreposti koje pomažu čovjeku da postigne svoje potpuno savršenstvo, jer nas potiču da Bogu i ljudima dajemo sve što im pripada. Tko uspije ovim krepostima prožeti sve svoje biće i ispreplesti sve svoje djelovanje, bit će zaista Božji čovjek i izvojevat će plemenitu bitku vjere i sigurno osvojiti vječni život.
Evanđelje (Lk 16, 19-31)
Primio si dobra svoja, a tako i Lazar zla. Sada se on ovdje tješi, a ti se mučiš.
Prošlonedjeljno evanđelje završilo je Isusovim poticajem da ne služimo Bogu i bogatstvu. Luka je u nastavku dodao: “Sve su to slušali farizeji, srebroljupci, i rugali mu se. On im reče: “Vi se pravite pravedni pred ljudima, ali zna Bog srca vaša. Jer što je ljudima uzvišeno, odvratnost je pred Bogom” (Lk 15, 14-15).
Parabola o bogatašu i Lazaru povijesno je bila upravljena farizejima koji su na temelju starozavjetne duhovnosti smatrali da je bogatstvo znak osobne kreposti i Božjeg blagoslova a siromaštvo znak javnih ili tajnih grijeha te Božje osude. Da ispravi takvo mišljenje, Isus je ispripovijedao parobolu o bogatašu koji je trošio život u gozbama ne primjećujući na pragu svoje kuće siromašnog Lazara. Kad su obojica umrli, situacija se preokrenula: bogataš je otišao u oganj pakleni a Lazar u “krilo Abrahamovo”.
Isus ovom parabolom nije želio rješavati socijalne probleme svoga i budućih vremena, ali jest osvijetlio svoju simpatiju prema siromasima koju je najavio u govoru na gori: “Blago vama, siromasi: vaše je kraljevstvo Božje… Ali jao vama, bogataši: imate utjehu svoju” (Lk 6, 20. 24). Isus ne tuži bogataša da je nepravedno stekao ili da je tlačio svoje nadničare. Grijeh mu je što u svom bogatstvu nije vidio Lazara. Ključna rečenica parabole su Abrahamove riječi bogatašu nakon zemaljskog života: “Sinko! Sjeti se da si za života primio dobra svoja, a tako i Lazar zla!” Bogataš je svjesno koristio dobra samo za sebe, a Lazar je i iz čireva ostao otvoren za Boga i ljude. “Primio” je svoje materijalno i zdravstveno stanje zadržavajući vjerničku podložnost Bogu.