Liturgija ove nedjelje odgovara na pitanje u čemu je pravo, istinsko bogatstvo.
Prvo čitanje: Am 8, 4-7
Protiv onih koji kupuju siromaha za novac.
Bog ne može dopustiti da bilo tko na bezobziran način gazi njegovu svetu volju koja traži obranu i pomaganje svih potrebnih i potlačenih. Tako prorok Amos prima od Boga opasnu zadaću da samarijskim moćnicima u ime božje poručuje da krivo rade što materijalno blagostanje u državi koriste samo za osobno obogaćivanje tlačeći siromašne državljane.
Bogataši Samarije obdržavaju vjerske blagdane, ali jedva čekaju da prođe propisano vrijeme počinka pa da se vrate izrabljivačkim spletkama. Prorok ih posebno napada što krivim mjerama izrabljuju siromahe. Nakon što je naveo zaista okrutne riječi, koje izražavaju način kako silnici gaze i satiru uboge, prorok Amos navodi Božju izjavu koja najavljuje kazne za takva zlodjela.
Gaženje bijednika je redovito izvor i uzrok svakoga grijeha. A bijednik najčešće ne zna sebi drugačije pomoći nego da zazove Boga, koji može najprije smutiti i ublažiti progonitelja. Zato se Gospodin po proroku svečano zaklinje da neće napustiti svojih siromaha koji vapiju njemu i da će zlotvore kazniti ovdje i u vječnosti.
Drugo čitanje: 1Tim 2, 1-8
Neka se obavljaju prošnje za sve ljude Bogu, koji hoće da se svi ljudi spase.
Apostol Pavao preporučuje ne samo da se molimo za sve ljude, a posebno za one koji su na vlasti, nego spominje i cilj koji želimo postići tim molitvama. A to je da nam oni koji su na vlasti omoguće da mirno živimo u svoj bogoljubnosti i vjerskoj ozbiljnosti. Razni javni nemiri i neredi ne pogoduju dobrim djelima i bogoljubnom životu pa želimo da bi se sve vlasti brinule za naš miran i spokojan život.
Pavao traži da redovito molimo za sve ljude, jer spasenje nije povlastica samo nekih osoba. Naprotiv, upravo oni koji spasenje već uživaju moraju se molitvom i radom brinuti za spasenje svih ljudi. To proizlazi već iz samog pojma što ga imamo o našem Bogu koji je Spasitelj. On je takav, jer zaista hoće da se svi ljudi spase. Spoznanje Božje istine će svakoga dovesti do obraćenja, a time i do konačnog spasenja.
Evanđelje: Lk 16, 1-13
Ne možete služiti Bogu i bogatstvu.
Pojedinci svoje blagostanje grade na štetu drugih ljudi, druge proračunato izrabljiuju i preziru one koji su siromašni. Zato se svaki kršćanin mora uvijek ispitivati kako će se dobro poslužiti svojim bogatstvom da ga ne bi zloupotrijebio na štetu drugih ljudi. Po uzoru na Isusa materijalnim i zemaljskim uspjesima moramo seb služiti za svoje osobno dobro i na dobrobit bližnjega, ali im ne smijemo ni u kojem slučaju robovati.
Stoga nas Isus u svojem Evanđelju potiče da pomaganjem siromaha i od svjetovnog bogatstva kojim raspolažemo na ovom svijetu pribavljamo sebi prijatelje za vječnost.
Samo grijeh udaljuje od spasenja, jer kida svaki odnos ljubavi između Boga Spasitelja i čovjeka. Ali ako se čovjek na vrijeme obrati od svojega grijeha, sličan je snalažljivu upravitelju iz Isusove parabole u današnjem Evanđelju koji na vrijeme razmišlja o svojoj budućnosti. Optužen da »rasipa« gospodarevo imanje, on predviđa skoro otpuštanje iz službe. Zove stoga dužnika i briše im dio provizije koja nagrada za obavljeni posao. Tako se pripravlja za budućnost koja sigurno predstoji: primit će ga ljudi kojima je pomogao od svoga materijalnog dobra. Isus ga pohvaljuje ne zbog prijevare kao takve, nego zbog odlučne smionosti i promišljene brige kojom se on u sadašnjosti brine za buduće dane i stavlja ga uzor snalažljivosti.
Mudar je onaj čovjek koji računa s time da će gospodar doći i tražiti obračun. Onaj koji ne živi samo za jedan dan, nego zna što od njega traži sadašnji trenutak te postupa smiono i odlučno, čineći dobro drugima, taj radi pametno i održat će se na kraju pred Gospodarevim sudom. Sve što posjedujemo i čime raspolažemo nije nam dano samo zato da to uživamo, nego u prvom redu zato da time sebi osiguramo vječno blaženstvo.
Stoga nas Isus i poučava kako treba razborito iskoristiti bogatstvo za dobra djela, jer inače ono je vrlo pogibljeno za spas duše.
