Ovonedjeljna čitanja upozoravaju nas na prolaznost ovozemaljskog života i podsjećaju na naše vječno preodređenje, na vječni život, te potiču na razmišljanje o kvaliteti naše vjere i naše nade. Često ljudi postaju obeshrabreni kada ne dobivaju odmah ono za što mole. Ponekad pristupamo Bogu kao da je dužan omogućiti nam sve naše želje. Moramo dopustiti da nas Bog sazrijeva u našoj vjeri. Test naše vjere je izdržljivost kako u dobrim, tako i lošim trenucima.
Prvo čitanje (Mudr 18, 6-9)
Čime si kaznio naše protivnike, time si proslavio nas pozvavši nas k sebi.
Ovonedjeljno prvo čitanje odlomak je iz Knjige mudrosti o noći oslobođenja iz egipatskog ropstva. Isti događaj pomor egipatskih prvorođenaca – bio je jednima uvod u noć tuge a drugima navještaj noći oslobođenja. Bila je to noć kad je narod Božji »očekivao spas pravednika«. Te noći Izraelci su doživjeli ispunjenje Božjeg obećanja te ustanovili da »sveti Božji jednako snose dobra i pogibelji« Doživjeli su Boga kao saveznika koji u njih ima povjerenja ali očekuje vjernost.
Drugo čitanje (Heb 11, 1-2.8-19)
Iščekivaše onaj utemeljeni grad kojemu je graditelj i tvorac Bog.
Drugo čitanje hvalospjev je poslanice Hebrejima vjeri kao osobnom osloncu na Boga. Vjera znači da konačna-vremenska punina već nevidljivo postoji u nama, a time i ufanje (uzdanje) i nada. Vjera znači sigurnost kojoj se nadamo – a to je nebo. Crkva se nalazi na putu prema određenom cilju. Tome su svjedoci likovi iz starozavjetne povijesti. I oni su bili podvrgnuti kušnjama i postigli su spasenje. Zato nam oni moraju biti uzori.
Evanđelje (Lk 12, 32-40)
I vi budite pripravni!
Dvanaesto poglavlje Lukina evanđelja sadrži Isusove upute za vjernički život u svijetu sa stanovišta služenja materijalnim dobrima i vjernosti Bogu koji dolazi.
Prvi dio današnjeg evanđelja nastavak je pouke o odgovornoj upotrebi materijalnih dobara. Budu li Isusovi sljedbenici tražili samo kraljevstvo Božje, mogu upasti u strah za zemaljski i vječni život. Isus odgovara da ne trebaju živjeti u strahu, jer je Otac već odlučio “dati im Kraljevstvo”, tj. pustiti ih u svoje intimno društvo, protegnuti na njih svoje prijateljstvo.
Za razliku od ludog bogataša iz prošlonedjeljnog Evanđelja koji je svu svoju energiju istrošio na zgrtanje materijalnih dobara a mora ih napustiti prilikom smrti, Isusovi sljedbenici trebaju stjecati “neraspadljivo blago na nebesima”. Izreka “Doista, gdje vam je blago, ondje vam je i srce” ima srodnosti sa sličnim izrekama kod poganskih mudraca Isusova vremena. Svaki se čovjek treba čuvati trčkaranja za lažnim blagom. Pogotovu vjernik treba paziti da ga ne zavedu zemaljska dobra.
Današnje Evanđelje također je poziv na vjerničku budnost, poziv na budno čekanje. U tom čekanju možemo biti aktivni i pasivni. Bog u svom čekanju nije pasivan, nego ide čovjeku ususret. U Isusu Kristu i sam postaje čovjekom i stvara s njim jedinstveni susret koji je grijehom bio narušen. U Isusu Bog ide svakom čovjeku, nudi se svakom čovjeku, kuca na vrata svakoga srca i čeka.