Današnja nedjelja poziva nas na preispitivanje naših stavova i našeg ponašanja prema ljudima. Čovjek je sklon dobru, sposoban je ljubiti i činiti dobro. Ali je sklon i zlu, može činiti nečuvena zla- nad drugim čovjekom, prirodom i drugim stvorenjima. Ranjenu ljudsku narav Stvoritelj najuspješnije rješava preko Isusa Krista – Otkupitelja koji iscjeljuje ranjeno čovjekovo biće.
Prvo čitanje – 2Sam 12, 7-10.13
Gospodin ti oprašta tvoj grijeh: nećeš umrijeti.
Preko proroka Natana Bog pristupa milosrdno i dobrohotno grešniku kralju Davidu, otkriva mu njegov grijeh i pomaže mu da se pokaje i obrati. Prigrabivši Bat – Šebu i poslavši njezina muža Uziju na ratište da sigurno pogine, David je prekoračio svoje kraljevske ovlasti. Prorok Natan ga podsjeća na dobročinstva koja mu je Bog dotada iskazivao: predao mu kraljevsku vlast, iako nije bio iz kneževske obitelji već običan pastir; uništivši njegove protivnike, ujedinio pod njegovom vlašću sjeverna i južna plemena.
Ali za sve to kralj David je bio nezahvalan svome Bogu i počinio je mnogostruki teški grijeh: grijeh ubojstva, bludnosti i preljuba.
David je u svojoj grešnosti bio velik po tome što je priznao svoje zločine i što se za njih pokajao. David je svjestan svoga grijeha i iskreno se pokajao govoreći: „Sagriješio sam protiv Gospodina!“ Prorok Natan prenosi Davidu Božji oprost riječima: „Gospodin ti oprašta tvoj grijeh: nećeš umrijeti.“ Bog pristupa milosrdno –Bog uvijek oprašta pokajniku. Bog ne želi smrt grešnika, nego njegovo obraćenje.
Drugo čitanje – Gal 2, 16.19-21
Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist.
Pavao govori izričito o Zakonu i vjeri Galaćanima.
Opravdanje čovjeku Bog poklanja iz svoje milosrdne ljubavi, koju je objavio po Isusu Kristu. Krist je tu objavu potvrdio svojim djelom, te svojom smrću i slavnim uskrsnućem. Zato Pavao i drugima upućuje poziv za prihvaćanje vjere u Isusa Krista – u njegovo spasonosno oslobađajuće posredništvo, jer kada se to ne bi tako razumjelo i prihvatilo: „onda je Krist uzalud umro.“ Združujući se s Kristom, mi postajemo drugi Krist – on nas združuje sa sobom – po sakramentima: krstom i euharistijom uz trajnu ponudu i potrebu sakramenata pomirenja. No, ta združenost s Kristom treba se očitovati našim nasljedovanjem Krista. Na tom putu čovjek se treba odreći grijeha i živjeti moralno.
Evanđelje – Lk 7, 36 – 8, 3
Oprošteni su joj grijesi mnogi jer ljubljaše mnogo.
U današnjem evanđelju Isus pred farizejima brani ženu, a bila je grešnica u gradu. Okolina je Isusa smatrala i nazivala prijateljem carinika i grešnika. Ovonedjeljno Lukino evanđelje upravo to i potvrđuje. Farizej Šimun poziva Isusa u svoju kuću da ga pogosti. No, Šimuna ne smeta grešnica, nego Isusovo ponašanje prema grešnici, Prorok bi trebao biti u stanju vidjeti ljudsko srce, posebno srce grešnika, misli Šimun, farizej. Trebao bi znati razliku u odnosu na grešnika kako bi se mogao odvojiti od njih.
Šimun vidi Isusa i grešnicu, ali ne vidi sebe. Pozvao je Isusa na objed, ali mu nije dao prvo mjesto – nije mu iskazao čast. Zapravo, pozvao ga je kao proroka da ga procjeni. Grešnica vidi samo Isusa. Ne vidi Šimuna i ne vidi prisutne na objedu. Ona ni sebe ne vidi jasno, vidi samo svoj grijeh. Suze, zanos i miomirisi – prekrivaju vlastitu grešnu prošlost. A Isus vidi sve – Šimuna i njegovo srce. Grešnicu i njezino srce. Šimunovo sljepilo i grijehe grešnice. Ali, ne osuđuje nikoga. Isus oprašta grijehe.
MISNA ČITANJA